Abstract
Ovim istraživanjem željelo se odrediti veličinu i analizirati čimbenike koji utječu na kašnjenje u otkrivanju i započinjanju liječenja tuberkuloze. Oboljeli od plućne tuberkuloze detaljno su intervjuirani o rizičnom načinu života, različitim demografskim, socioekonomskim i zdravstvenim obilježjima te je izračunano vrijeme od početka simptoma do početka liječenja. Medijan i 75. percentil navedenog vremena iznosili su 68 i 120 dana. Unutar mjesec dana od početka simptoma liječiti se počelo 16,7 % bolesnika, u drugome mjesecu 23,8 %, 23,3 % u trećem mjesecu, 12,9 % u četvrtome mjesecu, dok je 23,3 % ispitanika liječenje započelo više od četiri mjeseca nakon početka simptoma. Uporaba droga bila je povezana s vremenom dužim od medijana, što se smatralo dugim kašnjenjem (p=0,021) u otkrivanju i liječenju tuberkuloze. Najniži stupanj obrazovanja (p=0,021), minimalan (p=0,039) te minimalni do prosječni mjesečni obiteljski prihod (p=0,020), pušenje (p=0,050) i komorbiditet (p=0,048) pokazali su se značajnima kad je promatran 75. percentil izmjerenog vremena, što se smatralo ekstremnim kašnjenjem. U multiplome modelu uporaba droga ostala je značajno povezana s dugim kašnjenjem, a najniži stupanj obrazovanja (p=0,033), sadašnje (p=0,017) i bivše (p=0,045) pušačke navike s ekstremnim kašnjenjem. U uvjetima smanjivanja incidencije tuberkuloze kašnjenje u otkrivanju i liječenju tuberkuloze može se smanjiti zdravstvenim prosvjećivanjem opće populacije ne samo o tuberkulozi nego i općenito o zdravlju te stavovima i navikama glede prevencije i ranog liječenja. Istodobno se mora povećati i znanje o tuberkulozi te dijagnostičke sposobnosti zdravstvenih radnika.