Abstract
Oružja za masovno uništavanje najbolji su primjer uporabe civilizacijskih tehnoloških dostignuća u štetne svrhe i protiv ljudske civilizacije. Unatoč nastojanjima oko kontrole i smanjenja njihove količine, rizik zbog samoga postojanja pa čak i širenja zahtijeva da se o njihovoj uporabi i dalje vodi računa i da se povećaju obrambene mjere - nuklearno-biološko-kemijske obrane (NBKO).
Osim suvremenog vojnika koji je u vojnim i mirovnim operacijama diljem svijeta izložen raznim noksama kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla, nezaštićeno i uglavnom slabo educirano civilno stanovništvo može biti izloženo terorističkim napadima.
Oružja za masovno uništavanje i nokse kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla uzrokuju razne toksikološke posljedice, a bez obzira na njihovo podrijetlo, imaju zajednički nazivnik djelovanja - poremećaj fiziološkog stanja u organizmu. Poremećaji proizašli nakon izlaganja tim noksama nerijetko se teško determiniraju, dijagnosticiraju i liječe.
U ovome su radu s biomedicinskog aspekta obrađene važnije nokse kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla na temelju odabranih primjera iz terorizma i suvremenog ratovanja: polonij-210, osiromašeni uran, salmonela, bedrenica (antraks), genetički modificirane bakterije, polimerno predivo "paučina" i bojni otrovi sarin i iperit.