Abstract
U izvršenju spoljnotrgovinskih plaćanja postoje mogućnosti upotrebe širokog spektra instrumenata. Svaki od njih ima svoje specifičnosti na koje ćemo ukazati. Ubjedljivo najviše korišćeni instrument međunarodnih plaćanja je dokumentarni akreditiv. Pored akreditiva i „tradicionalniih“ instrumenata plaćanja - čeka i mjenice, u spoljnotrgovinskom poslu postoji i mogućnost plaćanja bankarskim doznakama, što se uglavnom koristi za avansna plaćanja (plaćanja unaprijed, pre prijema robe), što nosi određene rizike za kupca. Postoji i mogućnosti dokumentarne naplate - tzv. dokumentarni inkaso. Kod tog instrumenta je obnut red poteza od doznačavanja sredstava unaprijed. To nosi rizik za prodavca koji šalje robu unaprijred, a posebno šalje dokumenta na naplatu, a ona se naplate kada se kupac saglasi. Instrumenti platnog prometa su predmet ovog rada.